Maraschino je originalni zadarski liker poznat u cijelom svijetu. Prepoznatljiv je po karakterističnom slatkom okusu i jedinstvenoj aromi. Priprema se prema tradicionalnoj recepturi ljekarnika u dominikanskom samostanu početkom 16. stoljeća, a prvobitno se uglavnom koristio kao lijek.Kasnije je Maraschino postao jedan od najpoznatijih zadarskih i hrvatskih proizvoda, koji je do danas ostao prepoznat kao izvrstan liker dobiven od autohtone dalmatinske vrste trešnje, višnje maraske.

Kako je sve počelo?

Višnja maraska potječe iz Male Azije odakle se proširila na Sredozemlje. Višnja maraska dobro se prilagodila kamenitom i škrtom tlu svoje nove domovine. Upravo zbog specifičnosti mediteranskog podneblja i tla u sjevernom dijelu Dalmacije, maraska daje najkvalitetnije plodove te tako postaje autohtona biljka višnje maraske, poznate i kao maraska. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje stablo trešnje maraske pronađen je među notarskim spisima Državnog arhiva u Zadru, u kasnom srednjem vijeku, u 14. stoljeću, točnije 1399. godine. Bilježnik bilježi: "... veliko stablo maraske u neposrednoj blizini grada Zadra na položaju Kolovare, u vinogradu kod Fontane, blizu mora ...". Ovaj dokument je ujedno i najstariji pisani dokument na širem području Dalmacije.

Kako je Zadar već u 17. stoljeću imao nekoliko destilerija za proizvodnju likera maraskina, iz Istre u Zadar dolazi mladi trgovac Francesco Drioli i osniva tvornicu likera.

Dana 17. lipnja 1977. godine londonske novine The Morning Post objavile su obavijest kraljevskog dobavljača namijenjenu visokom i nižem plemstvu da su upravo uvezene velike količine zadarskog maraskina izvrsne arome.

F. Drioli uveo je posebnu tehniku ​​ručnog pletenja boca, kojom se jedinstven proizvod stavlja u jedinstvenu ambalažu. Jedinstven okus likera maraskina i jedinstven način ručnog pletenja Maraska je zadržala do danas.

Girolamo Luxardo otvorio je 1821. godine u Zadru novu tvornicu likera, koja je ubrzo stekla ugled i počela prodavati svoje proizvode izvan Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike i Azije.

Obitelj Luxardo izgradila je 1911. godine poznatu kuću-tvornicu pod nazivom "Maraska" (na početku Obale kneza Trpimira) koja je ostala jedna od najpoznatijih građevina u gradu Zadru.

Ljubitelji maraskina

Maraschino su voljeli francuski kraljevi Louis XVIII. i Charles X., britanski kralj George IV. kao i ruski car Nikolaj. Bilo je to omiljeno piće francuskog osvajača Napoleona Bonapartea koji je u njemu uživao nakon ručka ili večere.

Casanova, svjetski poznati ljubavnik, pisao je o Maraschinu u superlativima u svojim Memoarima, a spomenuo ga je i začetnik realizma Honore de Balzac u svom romanu Un debut dans la vie (Početak života) iz 1842. opisujući razgovor svojih likova o Zadru i Dalmaciji.

"Bilo je to u gradu gdje se proizvodi maraskino. Bio sam tamo. Na obali je..."

Ovaj napitak služio se i na posljednjem putovanju Titanica u noći između 14. i 15. travnja 1912. godine, kada je brod udario u santu leda i izazvao veliku tragediju.

Zateknete li se u Zadru, toplo vam preporučam da probate ovo tradicionalno zadarsko piće koje je također jedan od sastojaka mnogih koktela.

Ugodan odmor!

Vaš ZadarVillas tim