Sveti Šimun Bogoprimac, po kojemu, kako kaže naš slavni pisac Miroslav Krleža, pola hrvatskog naroda i danas nosi ime, čovjek je iz Lukina evanđelja. Starac Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek iz Jeruzalema, kojemu je Duh Sveti obećao da neće umrijeti dok ne vidi Mesiju, dočekao je Mariju i Josipa u jeruzalemskom hramu, uzeo Isusa u naručje i prepoznao Mesiju, a svojoj majci prorekao da će joj mač boli probosti dušu.Tijelo ovog sveca nalazi se ovdje u Zadru, u crkvi svetog Šimuna, a o njegovom boravku u ovom gradu postoji čudesno svjedočanstvo.

Tijelo svetog Simeona preneseno je u Carigrad. Car Justin II. sagradio crkvu 570. godine za njegove relikvije.O tome kako je njegovo tijelo dospjelo u Zadar u XIII. stoljeća postoje dvije, gotovo identične priče. Razlikuju se samo u nekim beznačajnim detaljima i u tome što jedan kaže da je svečevo tijelo u Veneciju prenio križar, vjerojatno mletački plemić, a drugi da je to bio trgovac. U svakom slučaju, brod je zahvatilo nevrijeme i bio prisiljen skloniti se u Zadar. Putnik je ostao izvan grada, u samostanu svetog Ivana.Za tijelo svetog Šimuna rekli su da je to njegov iznenada preminuli brat, te su ga privremeno sahranili u manastirskom vrtu. Već prve noći misteriozni putnik umire, a redovnici iz njegovih dokumenata saznaju pravu istinu o pokopanom tijelu i žure ga iskopati. U isto vrijeme, cijeli se događaj javlja gradskim rektorima u snu koji se također pridružuju iskapanju zajedno s biskupom. Svi zajedno u svečanoj procesiji unose svečevo tijelo u grad.

Škrinja sv. Šimuna

Šimuna u kojoj se nalazi njegovo tijelo, glamurozno djelo srednjovjekovnog zlatarstva i jedno od najzanimljivijih zlatarskih ostvarenja u Europi XIV. stoljeća, jednako je simbol i dokaz sjaja, moći i civilizacije Zadra u gotičkom dobu. Naručena je i izrađena u Zadru kao zavjetni dar kraljice Elizabete Kotromanić, supruge ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika Anžuvinca.

Djelo je 1380. godine od kucanog srebrnog lima izradio zlatar Franjo iz Milana koji je radionicu imao u Zadru. U tom su mu poslu pomogli i domaći majstori. Za ovo djelo rijetke umjetničke vrijednosti kraljica je stavila na raspolaganje oko 250 kilograma srebra i ovlastila pet zadarskih plemića da sklope ugovor s majstorom o roku.

Škrinja sv. Šimuna izrađivana je pune tri godine. Pokrivena je iskucanim srebrnim pločama koje su djelomično pozlaćene. Na njima se legenda i stvarnost spajaju u uzbudljivu i jedinstvenu priču. Maštoviti događaji o čudima svetog Šimuna isprepliću se s prizorima iz života velikih darovatelja, ali i slikama Zadra koji se približava vrhuncu svoje moći i ugleda. S lijeve strane možete vidjeti tajanstvenu ekshumaciju svečeva tijela, a s desne trijumfalni ulazak kralja Ludovika u Zadar. Osim svoje umjetničke vrijednosti, škrinja sv. Šimuna ima i prvorazredno značenje za hrvatsku povijest. Obilježava važne povijesne događaje, ali i svakodnevni život Zadrana: tržnicu, ulicu, nošnju tadašnjih ljudi, kao i izgled pojedinih dijelova grada.

Gdje je prije bilo svečevo tijelo?

Istočnorimski carevi, koji su vladali u Carigradu, od 6. stoljeća skupljali su ne samo vrijedne umjetnine, već i relikvije svetaca kako bi mogli stati uz bok prvom Rimu.Jedan sačuvani dokument svjedoči da su 1200. godine Danijel i Antun Novgorodski vidjeli Šimunov grob u Carigradu, što dokazuje da su relikvije sv. Šimuna do 13. stoljeća još uvijek bile u Carigradu. Prema gotičkom natpisu u škrinji sv. Šimuna s velikom se vjerojatnošću može zaključiti da je svečevo tijelo preneseno iz Carigrada u Zadar 1203. godine.

Svjedočanstvo istinskog čuda

"Bilo je to, draga, ne mogu sad točno reći, onda kad su Talijani bili u Zadru. Htjeli su nam uzeti Svetog Šimuna, ali nisu uspjeli, Sveti Šimun nije otišao iz našeg mjesta".

Tako počinje čudesna priča škrinje svetog Šimuna, zaštitnika Zadra, čije su relikvije talijanske vlasti 40-ih godina prošlog stoljeća htjele odnijeti u Italiju, ali Božjim čudom, doslovno nisu uspjele. Ovu nam priču priča danas 85-godišnja Zorka iz malog mjesta pokraj Zadra. Kao dijete od pet-šest godina priču je čula u svojoj kući, od mamine prijateljice Marije, koja je čudu osobno svjedočila, prisjeća se Zorka, koja je ovu priču ispričala mnogo puta u životu svima koji su bili voljni čuti o čudu u Zadru. Ne znam ima li danas živih tko je svjedočio tom događaju, priča nam, ali sjećam se kako nam je to ispričala Marija iz Arbanasa, prijateljica moje majke koja je to čudo vidjela svojim očima. Znalo se to svugdje u našem kraju, ali vrijeme je proletjelo i priča se zaboravila, kaže baka. A brod je stajao nepomično. Svi su znali da se događa nešto nadnaravno. Kad su vidjeli da brod neće krenuti, htjeli su uzeti škrinju i vratiti je natrag u crkvu, ali nitko nije mogao podići škrinju. Došao je i biskup, prepričava baka Zorka, kao i svećenici koji su molili da se brod premjesti. Ali brod je samo stajao. Vladika, čije ime baka Zorka ne zna, tada se sjetio da je pozvao mladog svećenika da se pomoli pred škrinjom svetog Šimuna. Doveli su tek zaređenog mladog svećenika, bit će da je bio čovjek čista srca, kaže baka Zorka. “Marija nam je pričala kako je taj svećenik uzeo knjigu i počeo moliti, a kad je završio molitvu, biskup je naredio da se uzme škrinja svetog Šimuna, podigli su škrinju, ali su je mogli samo vratiti u Zadar”, prisjeća se Zorka onoga što je čula kao dijete.

Škrinja svetog Šimuna, zaštitnika Zadra, danas se nalazi na istom mjestu, u samom središtu grada, u crkvi svetog Šimuna, koja nije oduvijek nosila to ime, nego tek od 1632. godine kada je svečevo tijelo svečano preneseno u tu crkvu. Svakog 8. listopada, na blagdan svetog Šimuna, otvara se pozlaćena škrinja iz 1380. godine s balzamiranim tijelom sveca.

Srdačan pozdrav,

vaš ZadarVillas tim